"Mrijest" mušičara na salmonidnim vodama - cijele sezone

Kada sam razmišljao kako da ublažim sve teške riječi koje mi padaju na pamet pri pomisli na ono što s vama želim podijeliti, pomalo intrigantno, na pamet mi je pala jedna izjava moga dobrog prijatelja Nurka...kada mi je htio pobliže reći kako lovi naš poznanik na rijeci Uni:

"Eno ga gore, mrijesti se"!

Većina nas, loveći na salmonidnim vodama koristi skupu opremu, vrhunske štapove, role i waderse, kako bi što ugodnije proveli vrijeme u nama najdražem sportu. Dok stojimo i krećemo se po vodi, često puta se nizvodno od nas voda zamuti, stvori se povratni tok i privremeni zaklon za ribe u povratnoj struji sa mnoštvom larvi i ličinki insekata koje počnu plivati u zamućenoj vodi. Ribe počinju da se okupljaju na izvoru hrane i pri tome postaju manje oprezne.

"Tehniku" mušičarenjam, među nama popularna nazvana "trljanje", karakteristična je po tome što "mušičar" stoji u mjestu, struže površinu korita vodotoka na kojem stoji i pri tome proizvodi već spomenuti efekat, a nimfu, najčešće otežanu sa teškom olovnom sačmom zabacuje ispred nogu, i lovi doslovno na dužinu predveza. Prvi put, takvo nešto sam vidio na međunarodnim takmičenjima, na kojima je način ribolova bio "slobodan izbor" pa su gosti iz zapadnih krajeva i ini lovili i godinama pobjeđivali

Žalosna činjenica je da su istu tehniku ubrzo počeli kopirati i domaći takmičari i to ne samo tokom takmičenja, nego i tokom ribolova na revirima i otvorenim vodama... čime su korita mnogih salmonidnih rijeka postala išarana "mrjestilištima mušičara".

Želeći da ne stavim tačku na i, a ujedno da potaknem diskusiju i razmjenu iskustava...prepustiću sada vama riječ...kakva je situacija na vodama gdje vi lovite?

Toga kod nas u CG nema,ili da se bolje izrazim,nikad to nijesam vidio da rade domaći ribolovci.......

Nema zato što još nisu provalili ovu tehniku!

hahaha...jesu...ali ima jedan "manji" problem....da zamutiš Taru treba ti bager

Na sreću pa je tako

Gledao sam reportazu od strane nasih ribolovaca koji su lovili na nekoj od reka u Sibiru !!! Upravo to sto je opisano su radili i na nimfe lovili lenoke i lipljene!!! Moje misljenje je da to izlazi iz etike musicarenja i meni licno to nikad ne bi palo na pamet da uradim na vodi!!

Davnih pedesetih godina prosloga vijeka otisao je moj amidza na rad tunela u kanjonu rijeke Pive.Tamo se zadrzao par mjeseci ,medjutim i dan danas rado prica o tome putesestviju na te krajeve .Svaki put kada razgovaramo na temu o krupnim lipljenima on pocne istu pricu upravo onu koju sam od njega mnogo puta slusao.On kao u to doba jedan medju boljim musacarima naseg kraja pakuje njegovu konjsku strunu sa par metara najlona i cijelu kolekciju njegovih musica a za stap ako mu bude trebao lako ce se snaci...Nakon dolaska do Scepan polja ,receno mu je da mora sacekati do predvece neki radnicki kamion pa onda do odredista i na krvavi rad.Posto je imao dan pred sobom ,dao je predlog drugaru da prosetaju pokraj rijeke i da odsjeku po jedan ljeskovak ...Pri prilasku kristalno prozirnoj rijecici kroz gusto siblje nailazili su na vrlo opasne stvari (Njemacke sljemove ,sinjele ,lobanje i mnoogo ljudskih kostiju)
Kao sto rece ,brzo smo zaboravili svu tu grozotu kad smo ugledali tu ljepotu od rijeke...odmah su sebi ljeskovake namontirali a nije dugo ni potrajalo do prvih lipljena koje su silom prilika morali pustati.Najveci lipljen im je bio kako on objasnjava oko 35 cm,dan je prosao ko da je pola sata trajao ,na putu je stajao neki stari Dzems koji ih je kasnije prebacio do radnog odredista..Svaki dan je odlazio posle posla na rijeku i imao po desetinu lipljena ne nesto velikih (do nekih 35cm).
Medjutim jednog kisnog vikenda odlucio je da citav dan provede sa drugarom na vodi ,a uvece za sve kolege veceru ,naravno lipjena na zaru...
U popodnevnim satima naisli su do jednog broda koji je prelazio u pofin vir ,medjutim u vodi je do pojasa stajao covjek osrednjih godina i sa nekom pritkom "parakao"bi po vodi a zatim bi poceo da se guzva sa krupnim ribama do obale.Oni su mu brze bolje se privukli i posmatrali sta covjek radi...
Imao je pritku oko dva metra duzine ,na koju je bio zavezan najlon tek na nekih pola metra od vrha ,na udici je imao samo neku namotanu vunicu sivkasto zelankaste boje.Covjek bi ugazio do pojasa i poceo bi da paraka po dnu i da dize mulj sa dna, u tome bi ga prekinuo udarac lipljena grdosija.
Cova je slagao lipljene u neki prteni dzak koji je bio umascen i zamazan od ribe...To su bili najveci lipljeni u zivotu moga amidze koje je vidio u svom zivotu do dana danasnjeg.Njegovim kazivanjem mogu da zamislim da su to bili lipljeni od 50-60 cm i do 2,5 kg tezine.
Izvinjavam se drugarima ako sam bio naporan sa ovim trljanjem,mrijestenjem i naravno sto moj amidza kaze PARAKANJEM po dnu nasih rijeka...

Pozdrav i Bistro

Ersine pozdravi amidžu i reci mu da je taj pivski ribar još živ i još ide u ribe

Uh cuti veseo bio ,da mu to kazem odmah bi rekao da ga vozim tamo da me poveze sa cojekom sto lovi lipljencine

Pa dovedi ga neđe da ih sjedemo zajedno

Ovaj stari pivac je zamijenio Pivu najviše Zetom,ali se često može naći i na Šćepan polju..ode i ostane po 15 dana ko da mu je 24 a ne 84 godine

Inače dodatak mali na ovu Ersinovu priču je kako je došlo do ovog načina ribolova u Pivi.Kako je meni pričo pomenuti akter,danas starina Radojica-Rako Dubljević do otkrića je došlo slučajno.Naime jedini poznati i dozvoljeni način ribolova u Pivi decenijama prije događaja o kojem sad pričamo je bio lov ribe vršama i ljesama i dioba na ravne časti.Sva sela oko rijeke su imala svoj dio u ribi i svi su lovili za sve.Npr,danas svi love za jedno bratstvo,sjutra za drugo i tako redom dok se svi ne opskrbe.Rijeka se pregrađivala ljesama i vrbovim prućem na poljima(polje je dio rijeke između dubokih virova koji se nijesu lovili) uzvodu i nizvodu i svako malo između opletene ograde postavljale su se velike vrše.Iako je riba bila da kažem zatočena između dvije prepreke nije baš tako lako ulazila u vrše i nekako su provalili da je bolje kad se zamuti voda....skraćujem priču,Rako(i momčad oko njega) primjećuju da im se na vunene čakšire koje su nosili u to doba kače neki sivocrni crvići u ogromnom broju(po opisu larve midževa)...preskačem još malo ,prolazi rat i dolazi Đilas u Pivu i svakom dijeli po dva metra najlona i jednu udicu i zabranjuje se lov nagonom...opet preskok,Rako peca svaki dan, od Sarajlija i Talijana viđa i vještačke mušice.....opet preskok ,dolazi dan riba neće na površinsku ni da dovati i Rako čisti par lipljena što je uvatio i oće da ide kući,i prvi put obrati pažnju šta je lipljen jeo,kad ono one iste barečine ...čojek sastavi dva i dva i proba da lovi na žive crve ,samo to teže malo ide...lovi se na ljeskovak i strunjilo i na poveliku udicu i sjeti se kako su mu se nekad lijepili ti isti crvi za noge,na brzinu namota kao tanko tijelo na udicu od istih tih vunenih gaća i ostalo ste već čitali....

Evo dokaza da je nimfarenje nastalo u Crnoj Gori!

Ha ha, u Crnoj Gori, nego šta?! Malo šale nije na odmet!

Ovako.. Na takmičenjima je strogo zabranjeno koristiti dodatna otežanja iznar ili ispod muve. A koliko shvatam , govori se o klasičnom nimfarenju teškom nimfom ili grešim?

Inače, razlog zbog čega se lovi teškom nimfom na takmičenju često:

- Kod nas su uglavnom u periodu kada se muve manje roje.
- Mnogo je teže prevariti ribu na takmičenju nego u slobodnom ribolovu na suvu muvu osim ako ne kupi bar malo bolje. Koliko njih ispred nas prođe? Zato je lakše iščačkati na nimficu nešto što se malo pritajilo . :ziveli :

I ostali tipovi ribolovaca malo prihrane ribu pre pecanja

Ma svakako da su otežanja iznad i ispod mušice zabranjena. Međutim, propozicije na nekim takmičenjima dozvoljavaju npr. večernji lov suhom mušicom, a onda se ujutro lovi "po vlastitom izboru"...eh, taj vlastiti izbor je "rak rana" takmičenja. Lovi se na nimfe raznih veličina ali koje su za ovaj način ribolova otežane olovnom sačmom. "Mušičar" se transformira u traktor koji šlajfa po dnu korita, kao da cijelo takmičenje želi očistiti obuću od otirač i onda samo bulji u vodu kroz polarizacijske naočale ispod nogu i pokušava (često vrlo uspješno) zakačiti ribu...

Svakom normalnom mušičaru i ribolovcu se okreće želudac kada to gleda. , a vjerovatno bi i onaj deda sa Zete povratio da to vidi