Flyfishing avantura na Azores

Ova prica pocinje kod zadnjeg Saltwater meetinga, dok smo prestavljali nasu avanturu sa Christmas Islands,
koja je u Njemackom FF Forumu osvojila prvo mjesto, kao najbolja reportaza 2013, sa prostora Njemackog jezika
(Njemacka, Austrija, Svajcerska), jedan od kolega postavlja pitanje "Sta je sa Azores" ?

Malo je interesa probudilo to pitanje medju prisutnima. A sta je sa Azores, veoma poznata destinacija za Big Game,
ali o Flyfishingu jos niko nista nije ni cuo, ni vidio. Samo nas Organizator za tropske Saltwater avanture se javlja, on i ja,
sjedimo trojica za stolom.Mi cemo poci kao izvidjaci, mi cemo ispitati teren, mi cemo biti prvi.

Tako pocinje ova avantura...

Azorska ostrva / PICO

Pripadaju Portugaliji, 9 ostrva, na pola puta od Portugalije prema USA, usred Atlantika.
Pico je drugo po velicini, ime je dobilo po Mount Pico 2351 metara visok Vulkan, najvece brdo Portugalske i jedan od najvecih vulkana Evrope.
Interesantrno je kao tusristicki cilj za planinarenje, ronjenje sa ajkulama, posmatranje kitova i delfina i za ribolov (Big Game i Speed Jigging)

I konacno u nedelju dana, prvi put, jedno jutro u izlazak sunca ga vidim bez oblaka, i kapiten se cudio kaze veoma rijetak slucaj.

Prvi dan uzivam osmicu i strunu sa prvovidnom intermediat glavom, izlazim iz finke/vikendice koja ce nam biti baza za ovu nedelju dana.
Niz livadu prema okeanu, i odjednom stojim na ivici litice, stijena kao zid, dolje u dubini nekih 50 metera okean, gledam na desno jos
visocije, gledam na lijevo negdje u 2km daljine se lome talasi zu obalu i malo ribarsko mjesto. Tek tu mogu prici vodi, idemo tamo.
Stigli smo, borim se zu neko kamenje, stijene, klizave ko led, imam flat cipele na sebi za tropsku vodu, ali ova voda je grozno
hladna.Konacno stizem na mjesto koje me izaziva, talasi se pravo izpred mene lome na stijenu. Lijevo i desno od mene nekih 50tak
metara i moje kolege se bore i zauzimaju mjesto. Bacamo prema horizontu nase strimere u nevjerovatno bistru i duboku vodu.
Navrh 5 minuta sam vec ko u transu, bacam vucem, bacam vucem a nada me napusta dok u glavi se vrti "trebao sam uzeti 10-ku i
400 grain tonucu glavu" veoma je duboko.
Odjednom u svom tom kaosu od misli koje me nose i bacaju, kao vjetar jedan jesenji list, udarac u ruku me vraca, riba...jeli moguce?
Konacno prvi kontakt, vadim je, koncentrisem se i hvatam jos jednu kao na slici i dvije skuse, nazalost primerci oko 300-400grama,
nijesmo za to dosli ovdje.
Kod kolega nista, sad nam je jasno, ovdje bez camca/broda nista, posla nema.

30.06.2014

Ustajemo u 4 ujutro kao i iducih pet dana, u 6 smo na camcu, profesionalni Big Game brod za 250000 Eura sa dva Yamaha motora od po
150 konja koje moze nezavisno jedan od drugog da upravlja, ludo manevrira, brod je 11 metara dugacak.Izlazimo vani puni ocekivanja
i mi a i oni, misle se kakve su ovo budale sa onim stapicima oce da vade ribu, ali kad je vidio mog strimera od 27cm, kao auuu dobar
uzece ga riba ali sta ce posle biti neznam i smije se.Vjetar, talasi, hladno, magla, stvarno ruzan dan. Idemo i nestajemo u to sivilo,
organizator i ja smo prvi na redu da napadnemo, ja sa 12ticom SAGE XI2 on sa Cam Sigler 14ticom. Proslo je nekih sat i po vec
aktivnosti na vodi, galebovi i delfini, ali delfini drze isto odstojanje od nas nemozemo da pridjemo izgleda su majke sa mladim. Trazimo
dalje u ovom siviju, nailazimo na novo jato sve je ko u filmu, dva srimera padaju u vodu i Cam Sigla se sva iskrivi, vadim brzo mog
strimera dok odjedno riba ga napada i promasuje, vadim jos brze, riba napada jos jednom i bijesno savija moju XI2. Obojica imamo ribu,
kapiten se unervozi kaze izgubicemo obe, ali organizator i ja smo iskusni, par puta spasavamo siguaciju prije mrsenja struna i
razdvajamo ribe u suprotnom pravcu smo broda i borimo se.Sve je napeto do granica, stap, masina sa skroz zatvorenom kocnicom,
i svi misici u tijelu.Ove su ribe stvaro bijesni borci.
Organizator svoju svladjuje za 15tak minuta, kapiten se cudi kad ju je izvadio, ali onda gleda u usta i smije se kaze "imao si srece".
On je koristio Tandem od po dvije 10/0 Gamakastu udice, duboko ih je uzela, zadnja je tuni pocijepala skrge, tako daje bila ludo ranjena i krvarila.
Ja se rvam jos sa mojom nekih 45minuta. Dovukujem je na nekih 12metara vidimo je kako svicka srebrno u dubinu, prepade se, jurnu pravu u
dubinu i odjednom se ko probudi i ote mi opet 100 metara bakinga, pi majku ti.... kapiten me upozorava da joj nedam da pliva, bjezi jer onda
dise, ima skrge ko turbine, moze samo da diese kad se krece.
E sad pocinje pakao i za mene i za nju, vucemo se, dok padaju komentari od kolega koji se dosadjuju oce dalje da pecaju i od kapitena koji
kaze ljuta riba, velika riba. U mojoj glavi samo jedna misao, nedam se, necu napraviti nijednu gresku ona samo na to ceka.
Znaci saginjem vise puta cijeli struk preko broda, i stap u vodu, ponjem se po brodu, kruzim u njemu kod ga bijesni talasi ljuljaju, pljuskovi kise
me bicuju. Ali sve to nam nemoze nista, ko u tunelu sam, samo smo ja i ta riba, zavezani jedno za drugo. Saka je utrnjela, stisnuta ko stega
oko stapa, bizeps gori oce da eksplodira.

Navrh dva i po sata bijesne i svarno, duhovno i tjelesno naporne borbe konacno je kapiten uvlaci u brod i ovaj put se smije, kaze
ovako lud dan jos nije na brodu dozivio. Hvataju se dvije tune istivremeno, ne gubi/skida se nijedna, jedna je tako ludo,
pohlepno uzela da je sebe pocijepala skrge i vadi se samo navrh 15minuta a druga, ova moja se navrh 45minuta ispot broda
skida sa udice, (imao sam Tandem 6/0 Gamakasu) udica joj ide zu tijelo, hvata je i cijepa 15cm pred rep (ko nozem) i kaci se,
kaze za najjaci/najcvrsci dio ribe.

Bigeye tuna
(Thunnus obesus)

Organizatorova sa 70 Pfd (35Kg) i moja sa 60 Pfd (30KG)

Bez daljih dogodjaja se zavrsava ovaj ludi dan, ja padam kuci, mrtav umoran u krevet i svu noc sanjam ribe.

01.07.2014

Budim se u 4 ujutro, bizeps me boli, podsjeca me na juce.
Izlazimo vani, bunar, kada, mirna voda ko ogledalo, tako lezi ozean pred nama, cijeli dan trazimo aktivnost ribe, galebova, delfina,
bez uspjeha.I sav trud kapitena, zove mobilnim druge ribare, pita, zove izvidjace (pensioneri koji dvogledom strazare i posmatraju okean)
na ostrvu ipak ostaje bez rezultata. Cak i komercionalni ribari koji od toga zive i izlazak brodom ih kosta 2000eura dnevno, nijesu nasli ribu.